Majka je umrla s osmijehom, ali kutija koju sam pronašao ispod njezinog kreveta promijenila je sve što sam znao o svom ocu

“Moj otac je u selu bio pojam poštenja. Čovjek koji je svima pomagao, koji nikad nije povisio glas. Kad je poginuo u prometnoj prije deset godina, cijelo je mjesto plakalo. Majka ga je oplakivala svaki dan, sve do prošlog mjeseca kad je i ona preminula.

Čisteći njezinu sobu, našao sam drvenu kutiju, omotanu u staru kuhinjsku krpu. Unutra nisu bili ljubavni listovi. Unutra su bile priznanice o isplatama ogromnih svota novca nekoj ženi u Njemačkoj, datirane svakog prvog u mjesecu, punih dvadeset godina. Uz to je stajalo pismo iz 1995. godine: ‘Ako prestaneš plaćati, svi u tvojoj maloj kuli od karata će saznati tko si zapravo bio u ratu’.

Moj ‘pošteni’ otac je očito kupovao nečiju šutnju cijeli život. Majčin dnevnik, koji je bio na dnu kutije, imao je samo jednu rečenicu na zadnjoj stranici: ‘Oprosti mi što sam šutjela, ali nisam htjela da odrastaš mrzeći čovjeka koji ti je bio uzor’. Sad sjedim u toj kući koju je on gradio i pitam se – je li svaki kamen te kuće plaćen nečijim strahom?”

Biste li uništili dokaze i zadržali lijepu sliku o ocu ili biste istražili tko je on zapravo bio?